Luana Lojić, biografija / intervju

SAMSUNG

Luana Lojić rođena 1991. u Puli, bavi se videom i performansom, a ove godine završava preddiplomski studij na Odsjeku za animirani film i nove medije ALU Zagreb.

INTERVJU
G: Od kud počinješ i kako?

LL: Biofilija, ono što se po definiciji razlaže kao instinktivna veza između čovjeka i svih drugih živućih sistema. Čovjek najbolje pamti stvari kada nešto osjeti. Osjećaji stvaraju podsjetnike u našem sjećanju. Evolucijski, osjećaji stvaraju genske podsjetnike koje će ljudi nakon nas primiti kao instinkte. Ako kameru zamijeni oko, drvo, asfalt ili vjetar…tada se priča malo promijeni. Ni ja nisam više ja, nego je moje tijelo moje tijelo, tuđe tijelo je tuđe, asfalt je asfalt, voda je voda. Čini mi se da se tek lišavanjem svih drugih medija doživljaj zabilježuje zauvijek u tjelesnoj memoriji. Odabrala sam ga jer je to najbliža veza s životom i svim živim bićima oko sebe. Nikad ne znam gdje je granica između ceste, i mineralnih čestica što je tvore. Što ako asfalt ima svoju asfaltnu memoriju? Nastojim znanstveno istražiti ono što je možda bio osjećaj nekog mog pretka, a sada je moj instinkt.

G: Kojim putem ideš?

LL: U lipnju sam završila preddiplomski studij novih medija. Po tom sam pitanju prvostupnica, na papiru kao i u stanju svijesti. Volim se poistovjetiti s dovršenim prvim stupnjem neke borilačke vještine. U tom smislu, osnove su tu. Znam kako stajati, ali moram naučiti obranu, disanje i napad. Najveći utjecaj na mene imaju vremenske promjene (kretanje Zemlje) i dobri ljudi.

G: Kamo želiš stići?

LL: Cilj mog rada jest osvjestiti djelatnost rada. Uvijek mislim da kada se to učini sve je drugo produkt razumijevanja. Tijelo je jedini medij u kojem ću ostati dosta dugo nadam se, a ostalima ću se koristiti kao vantjelesnim iskustvima, u tom se smislu volim dotaknuti i videa i crteža i instalacija podjednako. Dan je novi mikro projekt, a na makro projektima se zadržavam prema trajanju određenih interesa, ponekada po nekoliko mjeseci dok ne osjetim zasićenost te se planovi zapravo sami isprepletu prema tome. U skoroj budućnosti bih voljela organizirati filmske projekcije za gradske vrtove i biljke, te projekte međusobnog upoznavanja drveća i fizička uranjanja u biosferu, materiju što ju čini i eter koja ispunjava praznine između nje.