Josip Horvat (HR), biografija
Rođen sam 1987. u Celju (Republika Slovenija). Završio sam BA na Nastavničkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (2009.) te MA na Odsjeku animiranog filma i novih medija (2011.), također na ALU u Zagrebu. Pohađao sam brojne radionice koje su organizirali SC i moji profesori. Kroz svoj studentski život, slučajno sam se povezao s ljudima iz Queer Zagreba, Perforacija, SC-a koji su mi dodatno dali prostora da istražujem – na čemu sam im jako zahvalan. Moji uzori se baziraju na “camp” pokretu i umjetnicima poput Ulrike Ottinger, Jeana Genneta, Yvonne Reiner i Pine Bausch.
INTERVJU
G: Od kud počinješ i kako?
JH: Moje umjetničke ideje nisu ograničene nijednim medijem. U posljednjih nekoliko godina sam slučajno kroz razvoj i istraživanje samog sebe primjetio da imam element teatralnosti – pa ga kao potencijal pokušavam kroz video i performans i ostvariti.
Radu pristupam jako sustavno pa tako promišljam svaki detalj prikaza koji želim realizirati, od boje, materijala, kvalitete snimke, kadra, onoga što je vidljivo i nevidljivo. Svaki detalj ima svoje značenje i povezan je s pričom.
G: Kojim putem ideš?
JH: Završio sam BA na nastavničkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te MA na odsjeku animiranog filma i novih medija, također na ALU u Zagrebu. Pohađao sam brojne radionice koje su organizirali SC i moji profesori. Kroz svoj studentski život, slučajno sam se povezao s ljudima iz Queer Zagreba, Perforacija, SC-a koji su mi dodatno dali prostora da istražujem – na čemu sam im jako zahvalan. Moji uzori se baziraju na “camp” pokretu i umjetnicima poput Ulrike Ottinger, Jeana Genneta, Yvonne Reiner i Pine Bausch – ima ih tu mnogo više, no mislim da su ovi najviše ostavili traga na meni.
G: Kuda želiš stići?
JH: Moj kratkoročni cilj je trenutno završiti postojeće projekte, napraviti svoj eksperimentalni film te krenuti sa predstavom koju bih nazvao sve samo ne kazalištem. Nisam tip osobe koja se fiksirala na to da se bavi samo određenim temama i medijem, otvoren sam za sve stvari koje mi život donosi. Kada ću za 10 godina gledati unatrag htio bih vidjeti seriju projekata i radova kojima sam ostavio trag, ne nužno trag u povijesti, nego trag na ljudima. Svojim radom želim preispitati sve – od umjetničke vrijednosti do društvenog utjecaja umjetničkog rada. Jednog dana bih volio da moj film dobije istovremeno i Oscara i Zlatnu malinu za najbolji i najgori film – to bi mi bio ultimativni statement.
