Aleksandar Stojković / Alen i Nenad Sinkauz, biografija / intervju
Foto: Malo je dovoljno
ALEKSANDAR STOJKOVIĆ (RS)
Pjevač, pjesnik i pisac Aleksandar Stojković rođen je u Boru (Srbija) 1973. godine. Frontmen i tekstopisac alternativnog rock benda Goribor koji je do sada objavio 8 albuma od kojih su neki bili proglašavani albumom godine, a većina ih je iznimno hvaljena i od kritike i od publike. Goribor je nastupio na brojnim festivalima u regiji, a svojim je radom je izazvao usporedbe s glazbenim imenima poput Joy Divisiona i Ekatarine Velike. Svoj posljednji album “Evo je banja” objavili su 2012. godine za Dancing Bear, nakon čega su uslijedile iznimno pohvalne kritike, ali i nova regionalna turneja. Talentiran, muzikalan i kreativan pjesnik, Stojković je do sada objavio 3 zbirke pjesama, a njegovo je iskreno i emocijama nabijeno pjesništvo nerijetko inspirirano životom u rudarskom gradiću na jugoistoku Srbije.
ALEN SINKAUZ (HR)
Alen Sinkauz (1978., HR) je magistrirao muzikologiju na Filozofskom fakultetu u Padovi. Po zanimanju je skladatelj, basist i kontrabasist u raznim glazbenim, kazališnim i multidisciplinarnim projektima. Njegov je rad usmjeren istraživanju transverzalnih glazbenih formi i maksimalnoj otvorenosti prema različitim glazbenim izričajima. Od 2002. djeluje u hrvatsko-talijanskom eksperimentalnom bendu East Rodeo povezujući avant rock, živu elektroniku, noise, te eksperimentalnu i improviziranu glazbu. East Rodeo je objavio 3 albuma, a na posljednjem “Morning Cluster” gostuju i svjetski poznati glazbenici Marc Ribot, Greg Cohen i Warren Ellis. Alen Sinkauz sklada glazbu za kratkometražne i dokumentarne filmove, a kazališnim se radom bavi od 2002. godine.Od 2010. organizira međunarodni festival eksperimentalne i improvizirane glazbe Audioart u Puli.
INTERVJU
G: Od kud počinješ i kako?
AS: Ima više početaka i svaki početak je drugačiji. Početi od sebe nije loš početak ili, na primjer, od koncepta, ako uopće postoji koncept. Znam početi jednostavno iz mašte, zamišljajući moguću scensku situaciju ili krećem iz teksta ili jednostavno iz improvizirane situacije, ali isto tako bitno je, a možda i najbitnije, prepoznati s kim se radi. Svaki ljudski odnos nosi i stvara nove vrijednosti. Proces rada i novostečeno iskustvo neprocjenjive su vrijednosti za mene.
Moj medij je prvenstveno glazba koja ulaskom u kazališni prostor poprima jednu specifičnu kvalitetu jer nikad nije sama, nego je uvijek u dijalogu s tekstom, svjetlom i pokretom. Tu fuziju kazališnih elemenata volim promatrati i osjetiti kao jedan izričaj. U nekim projektima je dominantnija glazba, u nekima tekst, a u nekim pokret. U kazalištu mi je važno sagledati cjelinu ili osjećati se dijelom jedne cjeline jer nikad nije rečeno da će meni najdraža glazbena rješenja dobiti prostor na sceni.
S druge strane, glazba koju stvaram s bendom East Rodeo lišena je komercijalnih i žanrovskih okvira jer u toj zvučnoj kombinaciji se osjećam slobodno, kao i ostali članovi sastava. Stvaramo glazbu koja se oslanja na čvrste strukture unutar kojih stvaramo prostor za improvizaciju. Ne sviramo jazz jer za jazz je dovoljno da je u glavi. Rezultat je nešto drugačijeg zvučnog sadržaja u kojem naši međusobni odnosi postaju slušljivi i vidljivi.
Uglavnom, radilo se o kazalištu, filmu, koncertu ili snimanju ploče najbitnije metode rada su posvećenost i iskrenost.
G: Kojim putem ideš?
AS: Glazbeno sam odrastao uz brata s kojim i dan danas dijelim većinu projekata. Imam osjećaj da smo oduvijek imali specifičan pristup organizaciji zvuka. Moja edukacija je šarolika i kreće od klasičnog obrazovanja, preko jazza i improvizirane glazbe, studija muzikologije, desetogodišnji rad u eksperimentalnom kazalištu TAM teatromusica u Padovi, ali temelj mog odrastanja je urbana glazba i pulska underground scena devedesetih (metal/punk/alter/noise). Teško se riješiti te divlje, ali čiste energije jednom kad ju osjetiš na sceni. Naučio sam biti otvoren i dati vremena zvuku da uđe ili prođe kroz mene. Naučio sam voljeti to što radim, zato sam i pokrenuo Audioart – festival eksperimentalne i improvizirane glazbe – u Puli.
G: Kuda želiš stići?
AS: Ispred cilja izdvajam uvijek proces kao kreativni put ka cilju. Cilj je u mojem slučaju deadline jednog kreativnog perioda. Cilj je odluka s kojom određujem kraj jednog procesa. Teško je u Hrvatskoj, a i bilo gdje na svijetu, živjeti od jednog ili par projekata. Kao glazbenik i performer sam primoran raditi na više projekata od kazališta do glazbe za film pa sve do gostovanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Svaki projekt ostavlja u meni neki trag, sa svakim projektom rastem i učim, mislim da tome nema kraja. Život koji vodim je vrlo dinamičan, nesiguran i k tome vrlo uzbudljiv. Ne mogu sa sigurnošću reći gdje bih htio stići, ali u svakom slučaju bih volio nastaviti raditi ono što volim.
NENAD SINKAUZ (HR)
Skladatelj, glazbenik i performer Nenad Sinkauz (1980., HR) magistrirao je etnomuzikologiju u Padovi, a glazbom se aktivno bavi od 1995. godine. Suosnivač je i član eksperimentalnog benda East Rodeo s kojim i danas djeluje, a kojem su se prilikom snimanja trećeg albuma “Morning Cluster” pridružili i velikani svjetsje jazz i rock scene Marc Ribot, Gerg Cohen i Warren Ellis. Od 2001. do 2009. je kao skladatelj, glazbenik i performer surađivao s eksperimentalnim kazalištem TAM teatromusica iz Padove i redateljem Micheleom Sambinom, nakon čega svoj kazališni rad nastavlja s Ivanom Sajko (predstave “Rose is a rose is a rose is a rose” i “Prizori s jabukom“), te kao koautor i izvođač glazbeno-scenskog projekta “Malo je dovoljno“. Nastupio je na nizu glazbenih, kazališnih i filmskih festivala i pozornica diljem Europe. Surađuje na projektima suvremenog plesa s Petrom Hraščanec i Malom Kline, te sklada glazbu za dokumentarne i eksperimentalne filmove.
Foto: Malo je dovoljno
INTERVJU
G: Od kud počinješ i kako?
NS: Nikad se nisam pitao zašto radim kao glazbenik. Krenuo sam od malih nogu svirati klavir i ubrzo se zaljubio u gitaru. Nisam mislio da ću biti glazbenik kad narastem….zapravo sam bio uvjeren da ću igrati nogomet. Metode rada mijenjam od projekta do projekta. Najčešće kreiram glazbene materijele kroz improvizaciju (ta mi je metoda najdraža). Postoji i velika razlika u metodi stvaranja ovisno o tome iz kojih medija dolaze moji suradnici (glazba, ples, video itd.)
G: Kojim putem ideš?
NS: Osnovno glazbeno obrazovanje stekao sam svirajući klavir u osnovnoj muzičkoj školi, zatim sam krenuo svirati gitaru te pohađati razne jazz workshope i škole. Najveći utjecaj na moj rad imaju definitivno moji suradnici, neovisno iz kojih medija oni dolaze. Naučio sam mnogo od kazališnih redatelja, plesača i koreografa, isto koliko i od glazbenih suradnika, profesora i raznih mentora.
G: Kuda želiš stići?
NS: Osim što kreiram glazbu i sviram uživo, desetak godina komponiram glazbu za kazališne predstave u kojima sam često i performer. Tako da mogu reći da radim paralelno na više projekata. Svaki projekt mijenja i oplemenjuje moju muzičku aktivnost na razne načine. Ne mogu si zamisliti da se bavim glazbom bez da je “kontaminiram” drugim medijima i bez da surađujem s raznim umjetnicima iz različitih branši.
