FLORENT HAMON / BORIS GIBÉ, biografija / intervju
BORIS GIBÉ (FR)
Od mlade dobi uronjen u svijet cirkusa i beskućništva, Boris svoje prvo profesionalno iskustvo stječe u dobi od dvanaest godina. Kao suosnivač kolektiva Zampanos 1996. godine sudjeluje u četiri predstave koje su se izvodile u selima po Francuskoj te 2003. u 14 afričkih zemalja. Tada i prihvaća svoj nomadski način života. Zatim slijede susreti i razmjene s drugim kolektivima, što ga je dovelo do suradnje s Cirque Médrano, kolektivom Caha Cahin, Compagnie DCA (Decouflé), Ogres de Barback, Cirque Electrique, Cirque Pocheros, La Cie Christophe Haleb – La Zouze, kolektivom Les Cambrioleurs (Julie Bérès), Kitsou Dubois…Na početku 2004. godine Boris je osnovao kolektiv Les Choses de Rien te je za rad Le Phare dobio subvenciju Beaumarchais-SACD i osvojio nagradu Jeunes Talents Cirque 2004. Sljedeći radovi uključuju Installation Tripode, Bull i Les Fuyantes.
FLORENT HAMON (FR)
U prošlosti se bavio akrobacijom, a studirao je filmsku režiju. Dok je radio s cirkusom Zampanos i Cirque Electrique žonglirao je između tehničara za rasvjetu i snimatelja, a zatim se pridružio suvremenom koreografskom programu ex.e.r.ce 07, pod vodstvom Mathilde Monnier i Xaviera LeRoya, u CCN de Montpellier te je počeo raditi kao plesač (No one’s land Yanna Lheureuxa; Bad Seeds Laure Bonicel, Duel Anne Lopez). Osmislio je koncertni performans MontÂgne, 2006. i plesnu točku Ball, 2008. Trenutno surađuje s koreografima Mathieuem Hocquemillerom, Taniaom Carvalho i kazalištem Dromesko, dok istovremeno radi na vlastitim djelima u svom kolektivu Nomad’act te s kolektivom Les Choses de Rien s kojim umjetnički surađuje od 2004. godine.
LES CHOSES DE RIEN (FR)
2004. godine Boris Gibé osnovao je kolektiv Les Choses de Rien, intimni svemir koji evocira osjećaje. Nakon predstava poput Installation Tripode (2005), Le Phare, spectacle sous chapiteau (2006), Bull (2008) i Les Fuyantes (2012), Cie nastavlja potragu za originalnim umjetničkim jezikom koji kombinira akrobatski ples, zračni cirkus, fizičko kazalište, glazbu i tehnologiju da bi iscrtao novi oblik sirove poezije.
www.leschosesderien.com / video radovi
INTERVJU: BORIS GIBÉ & FLORENT HAMON
G: Od kud počinjete i kako?
B & F: Počinjemo od zajedničke povijesti našeg putujućeg cirkuskog života i hrani nas želja za nadilaženjem naše početne prakse i kretanja prema novim oblicima plesnog jezika. Upoznali smo se prije petnaest godina te smo zajedno počeli stvarati kratke filmove i pokret; ideja je ovoga projekta da ostanemo povezani s našom praksom te da je vidimo kao proces, a ne samo kao proizvod. Prethodna ograničenja koja smo si postavili bila su: uvijek biti najbliži činu stvaranja, biti u stanju krhkosti i nužnosti slušanja okoline, kao i hraniti se različitim radnim kontekstima. Mi smo cirkuski umjetnici, ali i plesači, koreografi, likovni umjetnici, scenografi, video umjetnici i ponekad učitelji.
U potrazi smo za novim područjima, kako u oblicima predstavljanja tako i u križanju jezika pozornice i slike. Upravo tu svrha ovog rada postaje očita, u trenju različitih medija: izložba može postati izvedbeno djelo kada u nju uključimo kreativni proces; film može postati koreografija kada tehnike kadriranja i mise en abyme kinematografskog jezika dođu u fokus. Svaka faza ovog rada zamišljena je kao umjetnički rad koji uključuje kontekst u kojem je stvorena ili prikazana. Ovaj pristup nam omogućava usvajanje određene distance i vanjsku točku gledišta, dok smo istovremeno povezani sa svakim kontekstom.
G: Kojim putem idete?
B & F: Naš kreativni proces proizlazi iz konteksta našeg načina života koji je sve nestabilniji (a posebno kada promislimo o položaju umjetnika u društvu). U ovom projektu namjeravamo prepustiti prostor tijelima koja dopuštaju da ih kontaminira okoliš koji ih uvjetuje. Njihov popustljivi govor tijela počiva na ideji krhkosti, gubitka referenci/obilježja i snage ponovnog prilagođavanja prostoru u kojem djeluju. Iz tog razloga nismo odabrali direktan rad u crnoj kutiji kazališta. Dosad smo putovali i tražili napuštena mjesta u potrazi za poetskom dekadencijom i arhitekturom koja je izgubila svoju stvarnost, ali koja stvara nove poetske prostore koji nam služe za inspiraciju i izradu kratkih filmova. Držanje radionice ili izrada kratkih filmova sa studentima također je dio procesa, jer nam dopušta propitivanje vlastite prakse i posla s obzirom na različite kontekste.
Jako smo inspirirani fotografskim radom Gregorya Crewdsona, Gilberta Garcina i Teuna Hocksa. Usto, atmosfera i dubina filmova Andreja Tarkovskog i Roya Andersona elementi su koje neprestano želimo postići na pozornici. Stripovi Marca Antoinea Mathieua jedan su od velikih izvora inspiracije zbog načina na koji se igra konvencijama medija.
G: Kamo želite stići?
B & F: U ovom smo djelu željeli raditi na procesu snova i fantazija mašte. Ovo koreografsko i plastično istraživanje snova usmjereno na stvaranje fikcije oko ideja traga, gubljenja uporišta, značenja identiteta. U mise en abyme su burleska, paradoks, zbunjenost, nepovezanost, neobičnost i apsurd alati za upravljanje promjenama identiteta, zamagljivanja stvarnosti s fantazijom i snom i pokušaj otvaranja novih poetskih prostora. Potajno se brinemo kako se boriti protiv diktature slike te kako joj pristupiti više putem iskustva čula i u autentičnijoj stvarnosti?
Ovo je zapravo rad u nastajanju i u našem je glavnom interesu dodatno ga poboljšati, kroz druge suradnje i mnogostruke okolnosti. U bliskoj budućnosti, i dok pristupamo ovom djelu istim sredstvima, poput snimanja, site-specific instalacija i koreografskih pravila, planiramo prigrliti novu perspektivu – na primjer s integracijom drugih plesača.
